Barok

Barok, port. Barocco, golem biser nepravilnog oblika, tvorevina bolesne školjke.
Barok razdoblje u književnosti i umjetnosti koje je započelo s nastupom reformacije sredinom 16. stoljeća i završio smrću Luja XIV poslije 1700-te. To je pokret katoličke obnove (protivreformacija).

Luter i Kalvinisti  su prekinuli univerzalnost vjerskog osjećaja srednjeg vijeka. Svaki je čovjek sada trebao sam za sebe odlučiti koji mu je od mnogih novih propovjednika spasenje najbolje jamčio za sreću u budućem životu, i uskoro su se svi borili među sobom za prevlast nad dušama miliona katolika, luterana, kalvinista, baptista, anabaptista i 20-ak drugih sekti. Uslijed tih raspravljanja nastalo je doba zakona trvenja kao što ga je svijet rijetko kada vidio (30-godišnji rat). Evropa je pretvorena u ratno polje.

                          Statua iz baroknog doba

Pod pojmom barokne muzike  podrazumijevamo djela nastala u razdoblju baroka, dakle u 17. i u prvoj polovici 18. st. To se glazbeno razdoblje ne može tačno omeđiti kao određen vrjemenski period, jer je barok nastao nastavljajući se na renesansu, a nestao pojavom rokokoa i  klasicizma u drugoj polovici 18. st. kad se javila snažna potreba za novim muzičkim stilom. Barokni stil se često ispreplitao s gore navedenim, pa zato njegovo razdoblje možemo samo približno odrediti vremenskim granicama.

U europskoj muzici razdoblje polifone (instrumentalne i vokalne) muzike obilježene kićenošću, uresima i kontrastima te razvojem harmonijskog sloga. Može se govoriti o sjevernom (germanskom) i južnom (mediteranskom) muzičkom  baroku. U sjevernom je težište bilo na instrumentalnim (preludij,tokata, fuga, šakona, suita) i vokalno-instrumentalnim vrstama (motet, kantata, misa, pasija, oratorijj), a u južnom na vokalno-instrumentalnima (opera) i koncertantnima (koncerti, sonate). Zajednička obilježja su im motoričnost ritamsko-metričke strukture, generalbas (continuo), nagli dinamički prijelazi (terasasta dinamika), imitacijsko načelo oblikovanja, koncertantni i varijacijski postupak tematske obrade, pretežna monotematičnost, a posebna obilježja prevlast kromatskog sloga u sjevernom, nasuprot dijatonskom uz znatno ornamentiranje melodije u južnom krilu.